The Offspring

Dolazak The Offspring u Zagreb probudio me iz jednogodišnjeg koncertnog sna. Srednjoškolska ljubav me zvala, opet mi se taj Smash zavrtio u glavi i da citiram sam sebe sa Fesja: 

Pamtim to kao da je bilo danas, kad sam shvatio da jako volim strojarstvo, pa sam odlučio još jednom odslušati drugi razred da sve upijem.

Roditelji su bili oduševljeni mojim interesom za školu, pa su mi dali da idem na more (vjerojatno da se ne bi desilo, ja sam te napravio/rodila ja ću te i ubit).

I tako ja s par frendova bez brige i pameti provodimo ljeto nagurani u kampici, pijemo lokalno vino od nekog sumnjivog dide i svako malo slušamo Smash koji baš tako nekako i počinje.

“Aaaah, it’s time to relax, you know what that means. A glass of wine, your favorite easy chair and off course  this compact disc playing on your stereo.

I vrtili smo ga i vrtili do iznemoglosti i opće odusevljanje kampera oko nas.

Bad habbit kao moja proročanska pjesma sa When I go driving, I stay in my lane, But getting cut off, it makes me insane.

Ili kad opali refren Gotta get away - Sitting on the bed, Or lying wide awake, There's demons in my head, And it's more than I can take.

Pa intro out Come out and play…oooo. Ili onaj dio If you’re under 18 you won’t be doing any time.

Poskočica What happend to you je liječila i najgori mamurluk. Ma uglavnom jedan od onih albuma.

Djelovao je The Offspring sve ove godine, 2024. Izbacio Supercharged, ali njihov “križ” će uvijek biti Smash.

I tako stiže mi neki dan mail da je akreditacija odobrena. Jupilidupili.

Ali…čekaj…Photo - prve 3 pjesme, bez flasha, sa FOH; nakon treće pjesme oprema mora biti iznešena van iz koncertnog prostora.

FOH je inače Front Of House iliti tonac koji je smješten podosta daleko od pozornice. Dakle sav smisao fotografiranja koncerta se gubi jer fotografiranje koncerta je meni Photo pit i ne daj bože AAA akreditacija za stage i ostale prostorije. Ovo odrađivanje iz pičke mile materine iz publike nema smisla. Jednom su mi to napravili na Georgeu Michaelu i rekao sam nikad više. Ali sad sam doveden pred gotov čin i odustajanja ne bi bilo fer niti prema uredništvu niti organizatoru niti drugim fotografima koji bi možda rado fotkali s te pozicije pa sam išao pregrist govno.

Ali da govno bude slađe pobrinulo se vrijeme koje je odlučilo da bi moglo potopit što se potopit dade, naravno uz tuču i olujne udare. Tako su bar najavljivali danima i palili razne alarme panike. 

Za fotkanje s te glupe pozicije sam išao na opciju Sigma 150-600mm jer 200mm bi bilo dodatno mučenje. Ali ta Sigma nije vodootporna pa sam već gledao kako ju zaštititi, a da opet mogu raditi s njom jer nije fiksna kao 70-200 nego se lijepo rasteže i skuplja što nije baš idealno za kišu. Odlučio sam ju jednostavno omotat kabanicom. 

Za aparat sam se odlučio na dobri stari 1DX MK II kojeg sam i ovako već htio vratiti iz penzije nakon što me R6 MK II više puta razočarao po raznim pitanjima, a nije baš ni neka sreća za kišu. 

No naravno da sam zaboravio da mi je na jedinici dotrajala guma odnosno poklopac koji pokriva jack za trigger pa sam to na brzinu zatvarao duct tapeom. 

Vrijeme je na kraju bilo idealno, prije koncerta se sve raspuhalo, sve sranje je išlo sjevernije od Zagreba i još se fino spustilo na ugodnih 20 uz lagani vjetrić.

Da ne bude sve baš super pobrinuo se popunjeni parking, pa sam se tamo vrtio ko gluha kuja po onim rupetinama i propustio veći dio Marginalaca koji su bili predgrupa.

Al da ne stanemo samo na tome…dolazim do ulaza, slučajno pogađam red u kojem se preuzimaju akreditacije, dolazim do popisa, cura me bezuspješno traži pa joj malo pomažem upiranjem prsta u moje ime, nudim osobnu i čekam akreditaciju. Ali neee… pa vi ste fotograf. Da, u čemu je problem. Pa moram provjeriti. Ne znam točno kaj je ona morala provjeriti. Na popisu sam, ima foto akreditacije pred sobom. A provjerila je tako da je poslala poruku pa smo čekali da druga strana shvati da je dobila poruku. Ne znam jel cura spada u ovu Z generaciju koja se boji zvat telefona da ne čuje glas s druge strane ili joj je takav naputak, ali ono…mi čekamo da njoj netko odgovori na poruku. A situacija je dosta komplicirana. Došao je fotograf na foto ulaz, na popisu je, ali treba to sve provjerit.

I tako više ne čujem Marginalce nego KUD Idijote i Kad sunce opet zađe, a to će svima onima koji su bili na koncertima Hladnog piva jasno ukazati na kraj koncerta. 

A dok smo čekali pitam ja kaj sam ja prvi fotograf (valjda zato provjera). Veli ona ne, unutra su već. U tom trenutku sam se samo isključio i čekao jer sve drugo jednostavno ne bi imalo smisla. 

Foto gužva oko tonca je malo veća za taj mali prostor, ali se ipak dogovaramo da svi odjednom uđemo, a ne samo po pjesmu i pol pa ćemo se nekako snaći. 

Koncert počinje točno u 21:00 što je za pohvalu, a ne ona suluda načekavanja. 

Dečki su krenuli u glavu, Come out and play uz onaj prepoznatljiv intro i show kreće.  

Penjem se na ogradu u raskoraku između dva mala podija i klatarim tom ogromnom šestotkom i pazim da baš jedinog visokog čovjeka koji je naravno ispod mene ne klepim po glavi svaki put kad ju spuštam.

Svjetlo je bilo dobro tako da sam tih 1/640 i f/6.3 uspio dogurat na ISO 5000 i tamo ostati.

Šaram po pozornici gledam fino pošišanog Dextera, a u glavi mi oni njegovi tanki dredovi iz nekih mlađih dana. Opet se mozak igra glupih igrica samnom. Noodles standardno dvobojno friziran, skuliran. Sve je to onako malo mirnije, kako i priliči gospodi od 60+, ali opet dovoljno živahno da probudi te neke uspomene. 

U pitu sam još ulovio All I Want i Want You Bad, a kad sam se probijao kroz gužvu su me pratili Looking Out For #1, Staring At The Sun… 

I dok sam na prozračnoj udaljenosti slušao Original Prankster pored mene je prošao lik obučen kao White guy iz Pretty Fly… skoro sam se zagutio kad sam ga vidio. Ono, dres, kapa, lanac..sve. I onda me odlučio dokusuriti pa se vratio pored mene, ali ovaj put sa sinom na leđima koji je isto tako bio obučen.

Uglavnom jedan zgodan down the memory lane koncert uz jedan upitnik nad glavom. Koliko dugo će imati smisla da ljudi u ovim godinama sviraju ovaj highschool/skate punk.