Vinjerac

Tata, moraš ove godine ići s nama na more!!! I evo nas u Vinjercu.

Znate onu pjesmu Namćor od Balaševića, kada nabraja "ne volem...", pa dođe dio "e to tek ne volem". E tu bi ja stavio ljeto, vrućinu, gužve, putovanje, sparinu, komarce, iznajmljivanje ležaljki, meduze, morske ježeve, pijesak u guzici, kamen pod prstima, skupe apartmane... Ne znam kako bi to siroti Đole otpjevao, ali tako je kako je. I zato ja jednostavno nejdem na more. Ali kad mala šefica zamoli, ja više izbora nemam.

Išli smo obiteljski, nas 6, pa je glavni filter u AirBnB bio 3 sobe, 3 kupaone, parking i takve stvari koje život znače. Vrtili su oni tako gore dole po oglasima, ali meni je odmah upao u oko apartman koji baš to sve ima, plus privatni bazen, plus mjesta za dva auta, super uređen, velika terasa, kuhinja, klima u svakoj sobi., more na 20m.. Dakle ako baš moram ići "na more" ovo je onda idealna situacija.

A mjesto je Vinjerac. Nitko od nas nikad nije čuo za njega, ali uz sve one zahtjeve teško je bilo naći i savršenu lokaciju. Bio sam nekada u blizini u Posedarju, u Novigradu, pa ajmo vidjeti i ovo čudo.

U blizini je i kanjon Zrmanje, može se do Paga, Zadra, Paklenice..., ali naravno moj plan je bio držati liniju i otići eventualno do dućana. Moram se pohvaliti da je tako i bilo.

Zgrada, apartman, stvarno prekrasni. Sve jako lijepo sređeno, čisto, ali nitko nije spominjao pogled. Pogled s prvog reda do mora na plažu i Velebit je wow. S terase, iz dnevnog boravka - milina. Dodatni bonus skoro svakodnevni i stalni povjetarac ili vjetrić koji je prvih dana čak i komarce tjerao.

U hodu smo naučili da je Vinjerac mjesto sa 175 stanovnika, a to vam znači da imate jedan mali Studenac, jedan ili dva kafića, par konoba i to je to. Nema čak ni pekare :) Nema šip-šop štandova kojima se Rita nadala, nema slastičarni, skoro pa ničega. Ali možda je tako i bolje.

Imamo sreće da smo prvi red do mora s neometanim pogledom jer oko nas je sve izgrađeno i još se gradi. Nema tu nekih plaža i turističkog ludila pa ne znam čime će se svi oni zabavljati, ali eto, mi smo dobro prošli.

Uzeo sam i foto opremu ako se ipak odlučim negdje otplahutati, ali ostao sam na fotkama s terase uz 150-600.

Doduše opalio sam i do sada najbolju fotku pokušaja trancizije preko Mjeseca, naravo koristeći LunaPic, ali nadao sam se kako će biti puno ulova jer je špica sezone, a zadarski aerodrom je u blizini no sve je išlo paralelno i slabo se presjecalo.

Bio je tu i puni Mjesec, bilo je i narančaste boje pa valjda imam više fotki Mjeseca nego Vinjerca.

No, najviše zabave smo imali s GoPro kojeg sam također uzeo i koji me iznenadio s kvalitetom snimaka. Rita je uživala u skakanju s njim, kolutima pod vodom, izranjanju predmeta...uglavnom zabava.

E da...GoPro 13 je vodootporan. Ne znam od koje verzije više ne treba posebno kućište. Neki stari kojeg sam imao sam morao stavljati u kućište. Ali nije vodootporan ako s njim skočite u vodu, a niste ga do kraja zatvorili. To se meni dogodilo pa pišem iz iskustva. Punio sam ga, zatvorio, ali očito ne do kraja. Skočio sam u bazen i shvatio da se otvorio. Brže bolje sam ga ugasio, izvadio bateriju i SD karticu, istresao vodu, osušio i krenuo s molitvom. Preporuke kažu da bi se trebalo ubaciti u posudu napunjenu sa silica gelom, ne s rižom da ne pokupi šrot iz riže pa onda čekaš par dana i sl. No kako sam bio dovoljno glup skočiti s njim prije nego sam provjerio da li je zatvoren, tako nisam ni čekao danima da se osuši. Tresao sam dok nisu kapljice prestale izlaziti, upalio mali ventilator u njega i čekao jedan dan. LCD ekran je bio malo zamagljen i vidjele su se kapljice u njemu tako da je voda definitivno ušla u njega, ali sam se ipak nadao.

Nakon sušenje i prvog paljenja sam dobio sliku i sve se činilo OK, ali je ON/OFF gumb malo ludovao pa sam ga dodatno stavio sušiti. Nakon još pola dana bio je u funkciji, pa sada prije svakog ulaska u vodu dobro provjerim da li je sve zatvoreno.

U ovakvim uvjetima mogu preživjeti odlazak na more, ali još čekam taj teleport jer putovanje...to tek ne volem.