40 godina Bad Blue Boysa

Veliki rođendan Bad Blue Boysa, navijačke skupine koja je kako legenda kaže ironično osnovana 1986. u Splitu.

Za ovu obljetnicu je najavljen i veliki koncert na ostacima Maksimira na kojem će nastupiti Prljavci, Pipsi, Psihići, Jura Stublić…tko zna možda i neki gosti iznenađenja mlađe generacije. 

Ovdje ću se naravno osvrnuti fotografski na Dinamov sjever, ali kako sam malo stariji od ove skupine dat ću si pravo i na riječ-dvije.

Nisam niti sportski tip niti razbijačko-navijački, ali kad se rodiš 81. u Zagrebu, kad si iz Dubrave, kad ti je tata sportski fanatik, kad se desi generacija 82. onda nekako moraš biti vezan uz taj Dinamo i BBB koji su se vezali uz njega. 

Na kuhinjskim pločicama su nam od kad znam za sebe bile dinamove naljepnice Član od.. od sestre i mene, a u sredini onaj stari BBB buldog. Naravno uz dječje pjesmice se učilo i “Nebo se plavi, bijeli se Zagreb grad”, tako da, da...jednostavno nisam imao izbora.

Tata je sa svojim pajdašima često bio na tekmama, ali u ona romantičnija vremena, ona iz Smogovaca.

Nakon osnutka ‘86. BBB su bili na istoku, pa je onda došla devedeseta kako bi rekao Škoro, pa su BBB bili za HDZ, da bi došao i taj 13.5.1990., Dinamo - Crvena zvezda na Maksimiru. Ja klinac balavim okolo, a BBB na tribinama i po terenu ganjaju Delije, Zvone mlati milicajca…rat se zahuktava. 

Kako se tata bavio i fotografijom i radio u Fotokemici tako nisam mogao ne znati o čuvenoj seriji fotografija nastaloj na toj tekmi koje je snimio Renato Branđolica i čija mi fotka iz te serije danas krasi zid.

Kada je krenuo rat svi smo znali kako su Boysi među prvima krenuli na prve linije, i da su ginuli s Dinamovim šalom oko vrata. I dok su oni tako ginuli, čovjek za kojeg su početkom devedesete drukali je odlučio da im već 1991. uzme svetinju, da im uzme Dinamo i preimenuje ga u HAŠK Građanski, a 1993. u Croatiu.

Između te dvije promjene, 1992. do tada nepoznati zagrebački bend Pips Chips & Videoclips izbacio je Dinamo ja volim koji se i danas smatra himnom, a tada je naravno bila prešutno zabranjena.  

Boysi 1993. prelaze na jug i nastavljaju borbu za povratak imena. S druge strane sada su im osim samog Tuđmana bili i njegov intimus Ivić Pašalić i mrski im Zlatko Canjuga. 

“„Ima jedan čovjek čudan, po imenu Franjo Tuđman, 
prije svakog spavanja mijenja ime Dinama.
Ne zna Franjo kak je to
Kad se voli Dinamo.
Ne zna Franjo kak je nama
Koji volimo Dinama”

A Canjuga je redovno dobivao porciju sa

“Oj Canjuga Zlatko, jebat ću te slatko…

A ja sam tamo od neke 1995. bauljao po i oko stadiona, onako više zbog društva.Tada su bili aktualni Macko, Zlodi i ekipa koji su i pokrenuli povratak imena, a Macko je inicirao i postavljanje spomenika BBB koji su poginuli u domovinskom ratu. 

Borba za ime je još dugo trajala, već se sagradio i novi sjever krajem 1999. na kojeg su se vratili BBB, ali su morali pričekati to Valentinovo 2000. kada je Zeko ispod zapada uzviknuo “Imamo Dinamo”.

Ali s povratkom imena u Dinamo se uvukao i stari znanac - Zdravko Mamić. Jedno 5-6 godina je to nekako funkcioniralo, pa se zakuhako da bi 2010. BBB krenuli s bojkotom koji je trajao 8 godina do Mamićeve bežanije. 

U doba kada su Boysi već proklinjali Mamića ja sam se na stadion vratio kao fotograf i tamo bio dosta dugo. Baš sam protiv Hajduka 2007. imao foto krštenje kada su nas Boysi zasuli s nekim tokarenim željezom koje bi bez greške nekog ubilo da ga je pogodilo u glavu.

Danas je 2026. I kao što smo rekli 40 godina od osnutka i ja iskreno ne znam u kojoj su dečki sad fazi. Koja im je kako bi se reklo misija i vizija…meni je romantika malo umrla. 

Bad Blue Boysi su kao i sve navijačke skupine imali svoje lijepe, ali na žalost i nerazumljivo ružne strane. Neshvatljivo mi je kako netko može ići u rat i ginuti da obrani sebe, domovinu, svoje ljude da bi ih nakon ne znam koliko godina poželio ubiti na cesti zbog pripadnosti drugom klubu. Kako netko jedan dan može biti među prvima organiziranima nakon potresa spašavati djecu i inkubatore u rodilištu, a drugi dan razbijat glavu braći te djece…zbog šala ili riječi s krivog podneblja. Kako možeš jedan dan napasti navijače protivničkog kluba na aerodromu, a drugi dan pisati dinamov sjever uz hrvatski jug. 

Malo više koncentracije na koreografije, pjesme, navijanje, sport i bit će sve OK.