Goran Bare & Majke

Zadnji koncert koji su nam Goran Bare i Majke priuštili na Šalati ostao mi je u jako dobrom sjećanju, glazbeno i fotografski, pa sam išao okušati sreću ponovno.

Inače ovo je bio jedini zagrebački koncert što je bio razlog više da ga ne propustim.

Zadnji put sam ih gledao prije 3 godine u Areni, a od onda sam se nadao da će taj novi album Potop biti završen, ali dobili smo samo Moja jedina. Album je navodno u završnoj fazi pa valjda bude uskoro.

Najveća je to diskografska pauza još od one trinaestogodišnje rupe između Puta do srca Sunca i Teških boja.

Prije samog koncerta moram se naravno osvrnuti i na upad. Ovaj put nisam zapeo kao na Offspringu, ali sam pitao dečke da li su standardna pravila, 3 pjesme, da li nas netko skuplja i gdje... jer to je uvijek takva praksa. Kaže on meni, nemam pojma, nama nitko nije rekao. Dolazi drugi, stariji kolega, ja ponavljam pitanje i on me onak malo blijedo gleda i kao malo mi objašnjava u lobo stilu, imaš akreditaciju pa pokažeš redarima.

Predgrupa je iz nekog razloga bila Nola, protiv koje nemam apsolutno ništa, ali mi jednostavno nisu legli ispred Majki. Kako još nije bilo gužve tako sam bio na ogradi izvan pita i par puta se uhvatio kako zijevam jer sam umoran pa mi je bilo neugodno jer ono...došao u prvi red zijevati.

Inače bio sam na desnoj strani pozornice, a u normalnim organizacijama se inače skupljamo i netko nas uvodi na lijevom dijelu. Tako da sam išao provjeriti sa zaštitarom da li ja mogu tu ući i dobro da jesam jer on kaže možeš, a drugi da ipak ne mogu.

Ulazimo na Majke, pit je lijepi široki, nema gužve, ja sada već standardno da 1DX MK II i 70-200 i R6 MK II sa 35mm.

Bare dobro zvuči, izašao je iz Shane faze, ali kretnje su naravno kontrolirane, ali uvijek zabavne, a nakon njih na stolček s pjesmaricom. I to funkcionira.

Ali nikada, ali baš nikada na Majkama nisam imao osjećaj dosade do sada. Nakon što me Nola uspavala na ovaj ionako težak dan, Bare se odlučio pridružiti. Sve nešto sporo, razvučeno odabir pjesama nije ono što sam očekivao tako da nisam izdržao do kraja. Nisam čak imao volje fotkat iz publike, a ni to se nikad nije desilo.

Još je Bare brijao kako su bili u Srbiji pa su mu tamo rekli kako će biti rata, pa onda nakon sljedeće pjesme opet nešto mržnja/ljubav rat... baš nekak čudna atmosfera.

E da, ni produkcija nije bila ni na tragu zadnje Šalate, tako da i fotke prate atmosferu.